diana-budisavljevic

DIANA BUDISAVLJEVIĆ - ZABORAVLJENA DOBROTVORKA

Hrabra Austrijanka je, tokom Drugog svetskog rata, spasila 12.000 dece iz mnogih logora smrti, sa Korduna, Kozare i Hrvatskih i Bosanskih sela. 

Diana Budisavljević je u potpunosti zaboravljena. Zaboravljena je bila od strane Jugoslavije, zaboravljena je od strane Hrvatske, Srbije, Austrije, zaboravili su je Hrvati, Srbi, njeno ime ne stoji ni u jednom udžbeniku istorije, nijedna ulica ne nosi njeno ime, nikada nije dobila nikakvo priznanje. Jedino na sajtu Spomen-područja "Jasenovac", ime Diane Budisavljević nalazi se pod odrednicom "Spasavanje dece". Akcija koju je ona organizovala bila je po svom obimu, broju učesnika i broju spasene dece (više od 10.000) jedna od najsloženijih i bez sumnje najhumanija akcija takve vrste tokom rata, kako na području NDH, tako i u čitavoj okupiranoj Evropi - stoji na sajtu.

Rodila se i završila školu u Insbruku u Austriji kao Diana Obekser. Udala se za Julija Budisavljevića koji je bio profesor hirurgije. Julije je 1919. godine po dolasku u Zagreb osnovao Zavod za hirurgiju pri Medicinskom fakultetu. I Diana i Julije su pripadali visokim zagrebačkim krugovima. Dianina akcija počela je prvih meseci 1942, prikupljanjem i slanjem pomoći za žene i majke u logoru Gornja Rijeka. Proširiće se kasnije, kada je počela velika ofanziva, prvo na Kordunu i Baniji, a onda i na Kozari.

Nemačke komisije su sve radno sposobne muškarce i žene upućivali na prisilni rad. Ustaše su želele da ubiju sve ostale. I muškarce, i žene, i decu.

To je shvatala, sredinom te strašne 1942., i Diana Budisavljević, koja će - iako Austrijanka - postati verovatno najveća dobročiniteljka u NDH. Majke sa Kozare su ubijane na najsvirepije načine. One "srećnije" odvođene su u radne logore, i morale su da ostave decu. Odmah na početku rata, po osnivanju NDH-a i logora u Loborgradu Diana počinje da pomaže žene i decu. Zajedno sa dr inž. Markom Vidakovićem i inž. Đurom Vukosavljevićem organizuje pomoć u hrani, lekovima, odeći i obući deci i njihovim majkama. Među njima se nalazilo i mnogo siročadi kojima su neposredno pre toga oba roditelja bila ubijena. Mnoga deca bila su jednostavno oduzeta. Zahvaljujući svom austrijskom poreklu, vezama i poznanstvu sa nemačkim oficirom von Kocijanom, uspela je da oslobodi ogroman broj mališana.

I ne samo to, jako je značajno i to što su ona i njeni pomagači sve vreme vodili spisak pravih imena i prezimenadiana-budisavljevic1 dece - da se poreklo ne bi zaboravilo ako deca prežive. Bila je svesna da će mnoga od ove dece biti zaboravljena i izgubljena. Trudila se kako god je moguće da stvori kartoteku sa podacima - i stvorila je spisak 12 000 dece.

Ova plemenita žena okupila je sestre Crvenog križa Hrvatske, lekare i drugo zdravstveno osoblje, kao i veći broj uglednih pojedinaca iz raznih oblasti života. Među njima su bili i Kamilo Bresler, Jana Koh, Tatjana Marinić, Majka Dragica Habazin, Vladimir Broz, Velimir Deželić, Ante Dumbović, supruga prof. Becića, akademskog slikara, trgovci Bajo Omičkus i Bojanić, arhitekta Vidaković... Žene su šile su košuljice, zarubljivale pelene, pomagale danju i noću u negovanju dece. Ne treba zaboraviti da se radi o Zagrebu tokom 1941., 1942. i 1943. godine. Akciju spasavanja malih logoraša životom je platilo jedanaest Dianinih saradnika. Ubili su ih isti oni koji su ubijali i decu u kolevkama.

U svom dnevniku, napisanom na nemačkom, i izdatom u samo 700 primjeraka, koji pokriva period od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. godine, Diana kaže: "Za neke od preostalih sam uspjela dobiti neke podatke, ali mala umiruća stvorenja nisu mogla ništa kazati. Umrla su djelomično tamo, a djelomično od nas preuzeta kasnije, kao i toliko malih mučenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeću, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Nošeno devet mjeseci, u bolu rođeno, s oduševljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite žene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol".

Odmah po oslobođenju kartoteku je preuzela OZNA u Zagrebu. Oduzimanjem dokumentacije Diani Budisavljević i njenoj saradnici gospođi Džakuli onemogućeno je da dalje rade na identifikaciji velikog broja djece. "Znali smo da će sada mnoge majke uzalud tražiti svoju djecu. Strašno rastajanje u logorima, dugogodišnja čežnja za njima na radu u Njemačkoj, a sada neće naći svoje najdraže". Njena ponuda da svojim radom pomogne na identifikaciji dece, u Ministarstvu nije prihvaćena.

Posle rata neumorno je radila na stvaranju socijalne službe u Hrvatskoj. Radila je u potpunosti u smislu Konvencije o pravima deteta koju su Ujedinjene nacije donele mnogo godina kasnije.

Diana Budisavljević je preminula 1978. u Insbruku, potpuno zaboravljena.

Izvor: MojHeroj.com

 

POGLEDAJTE I OVE ČLANKE!

Broj posetilaca

Danas53
Juče848
Ovog meseca10848
Ukupno2238890

Currently are 77 guests and no members online


VCNT - Visitorcounter