usporim zivot

USPORIM ŽIVOT... 

 

 

 

 

 

U zadnje vrijeme vapi mi duša
Da srce želja mine,
Htjelo bi ono što prije da kuša
Ljepotu i mir planine.

Prelijepe zgrade velikog grada
Meni su sumorne slike,
Gledam ih kao mrtvilo jada,
U groblju spomenike.

Počeh da sanjam, uz cvrkut lasta,
Livade, rijeke i njive,
Stado ovaca u hladu hrasta
I ljude što mirno žive.

Bauljam tako tuđinom, jadan,
Neki me đavo tjera,
Ne mogu više, eto sam gladan
Kod punog frižidera.

Umjetnom hranom nudiš nam svašta,
Pohlepom obuzet svijete,
S povrćem hoću mirise bašta
Na majku da me sjete.

Sve mi je tako, kako da kažem,
Bljutavo, brate mio,
Sretniji bijah, neću da lažem,
Bez evra kad sam bio.

Tada sam jeo povrće, brale,
Iz moga plastenika,
Usporim život i zbijam šale
Sa dragom lijepom k'o slika.

Ne padam više na tvoje laži,
Bogati, gramzivi svijete,
Srećan je onaj ko malo traži,
Bezbrižan kao dijete!

Milan Kostadinović

 

Foto: Novica Alorić

POGLEDAJTE I OVE ČLANKE!

Broj posetilaca

Danas44
Juče842
Ovog meseca14236
Ukupno2190781

Currently are 33 guests and no members online


VCNT - Visitorcounter